08/10/2026
Ljevičari se za potrebe javnog imidža ljute kad im se kaže da su Jugoslaveni, argumentirajući to činjenicom da Jugoslavije više nema. (ne prihvaćajući taj argument kad je riječ o "ustašama")
Drvo se međutim po plodovima poznaje, a kad su ljevičari u pitanju onda oni vole reći kako je prije bilo bolje, kako Jugoslavija nije bila totalitaristička država, kako je Tito najveći sin ( i tu im je "majka" domovina mnogo šira od Hrvatske).
Demonstrativno odlaze na obilježavanje događaja iz 2. svjetskog rata u čast partizanskoj vojsci, dok događaje iz Domovinskog rata uglavnom izbjegavaju.
Stoga se ne čudite glazbenoj podlozi SDP-a na druženju s građanima u Puli gdje su ponosno navili pjesmu Električnog orgazma "igra rokenrol cela Jugoslavija).
Između ljevice i jugoslavenstva postoji neraskidiva, rekao bih odlučujuća veza.
Zato na Hrvatsku intimno i gledaju kao na monstruma nastalog raspadom mile im Jugoslavije, zato im je rashrvaćivanje države i društva dakle onoga što je nastalo i obranjeno Domovinskim ratom, jedini poticaj u djelovanju.
Zato promoviraju gej brakove i trans ideologiju iako bi za tako djelovanje u miloj im Jugi vjerojatno završili u ustanovi u kojoj se rabe elektrošokovi.
Zato promoviraju migracije, prihvat i useljavanje afričkog i azijskog stanovništva i smještaj istih iako je u vrijeme dok je stolovala država kojoj su emotivno odani (to je ona koje nema više ni na igrici) na granici uvijek bio metak u cijevi.
Kad ljevičari počnu palamuditi o pravom domoljublju onda oni domoljubljem smatraju bilo kakvu korisnu aktivnost nasuprot npr. mahanja zastavama ili držanju ruke na srcu dok himna svira.
Time upravo pokazuju neizliječivu odbojnost prema nacionalnim simbolima hrvatske države i etničkim simbolima hrvatskog naroda
Hrvatsko domoljublje i bilo kakav afirmativan stav prema Jugoslaviji ne mogu ići u isti pojam niti u istu rečenicu.
Kad ljevičar priča o domoljublju manje je iskren od mačka i lisice kad se obraćaju Pinokiju.
