Odvjetničko društvo Burić & Mišljenović Dasović

18/10/2026

Kad netko kaže da se boji za svoj život, sustav mora reagirati odmah. Ne nakon tragedije.

Kao odvjetnici koji u sudnici stoje s obje strane: nekad uz osobu koja traži zaštitu, nekad uz osobu koja je prijavljena, znamo koliko je skupa svaka pogreška. Prijetnje smrću, uhođenje, kršenje mjera opreza i eskalacija ponašanja nisu „obiteljska svađa”. To su znakovi upozorenja. Ako ih institucije prepoznaju na vrijeme, mogu spasiti život. Ako ih umanje, posljedice se više ne mogu popraviti. Nasilje nije samo fizičko! Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji prepoznaje i psihičko nasilje koje kod žrtve izaziva povredu dostojanstva ili uznemirenost. I jedna izgovorena rečenica, ovisno o sadržaju i okolnostima, može biti pravno relevantna. Iz istog iskustva znamo i drugu stranu. Nije svaka prijava ista. Neke se u postupku potvrde, neke ne. Neke nastanu usred teškog razlaza, paralelno sa sporom oko djece ili imovine. Često nema snimke, liječničkog nalaza ni svjedoka, nego samo dvije suprotstavljene priče, a sud mora procijeniti čiji je iskaz vjerodostojan. Zato su jednako opasne dvije pogreške:
❌ ignorirati ozbiljnu prijavu nasilja
❌ samu prijavu unaprijed proglasiti dokazom krivnje
Prva ostavlja žrtvu bez zaštite kada joj je najpotrebnija.
Druga nekome može nepovratno obilježiti život, odnos s djecom, ugled i slobodu.
Odgovor nije birati stranu, nego raditi posao ozbiljno:
✔️ hitno procijeniti rizik i zaštititi osobu koja je u opasnosti
✔️ dosljedno nadzirati i provoditi izrečene mjere
✔️ jednako pažljivo ispitati iskaze, kontekst i sve dostupne dokaze
Zaštita žrtve i pretpostavka nedužnosti nisu suprotnosti. Krivnju mora dokazati optužba, a svatko je nedužan dok mu krivnja nije pravomoćno utvrđena. Pravna država mora moći oboje: zaštititi onoga tko je ugrožen i ne osuditi onoga kome krivnja nije dokazana. Nasilje se ne smije ignorirati. Ni optužba se ne smije zamijeniti presudom.
📞 Ako ste u neposrednoj opasnosti, odmah nazovite policiju na 192.

13/10/2026

Djeca danas odrastaju u digitalnom svijetu u kojem opasnosti često prepoznajemo tek kada je šteta već nastala. O zaštiti djece, odgovornosti odraslih i izazovima koje digitalno okruženje postavlja pred roditelje, institucije i pravni sustav govorila je odvjetnica Vlatka Mišljenović Dasović za Glas Slavonije.
Cijeli intervju pročitajte na poveznici 👇

30/09/2026

Kada dijete jednim klikom postane žrtva

Odvjetnica Vlatka Mišljenović Dasović sudjelovala je kao predavačica na CSC 26 – Cyber Security Conference 2026 u Osijeku, na programu posvećenom zaštiti dječjih prava u digitalnom okruženju.
Tema njezina izlaganja bila je “Pravne i stvarne posljedice dijeljenja fotografija, snimki, poruka i digitalnog sadržaja – kada dijete jednim klikom postane žrtva.“

Digitalni prostor odavno nije odvojen od stvarnog života. Fotografija, snimka ili poruka mogu se podijeliti u nekoliko sekundi, dok posljedice za dijete mogu trajati godinama. U izlaganju su, uz pravni okvir, predstavljeni i konkretni primjeri iz odvjetničke prakse, s posebnim naglaskom na posljedice digitalnog nasilja te potrebu za pravodobnom zaštitom djece. Zaštita djece u digitalnom svijetu nije samo pitanje tehnologije. Ona podrazumijeva prevenciju, edukaciju, odgovornost, učinkovitu pravnu zaštitu i pravodobnu reakciju odraslih.
Zahvaljujemo organizatorima i partnerima CSC 26 na pozivu i prilici da pravna perspektiva bude dio stručne rasprave o sigurnosti i zaštiti djece u digitalnom prostoru.

🔗 Više o konferenciji: link na članak CSI.hr

ODVJETNIČKO DRUŠTVO BURIĆ & MIŠLJENOVIĆ DASOVIĆ make an appointment Dobrodošli na našu stranicu Trgovačko pravo Our Services Saznajte više saznaj više Obiteljsko pravo Our Services Saznajte više saznaj više Ovršno pravo Our Services Saznajte više saznaj više Radno pravo Our Services ...

28/09/2026

Zaštita dječjih prava u digitalnom okruženju

25/09/2026

Što kada ono što je zakonom definirano kao „privremeno“, u praksi postane višegodišnje?

U hrvatskim obiteljskim postupcima postoji apsurd o kojem se premalo govori. Privremena mjera trebala bi omogućiti da se djetetov život uredi DO donošenja konačne odluke suda. Njome se određuje s kojim će roditeljem dijete stanovati i kako će viđati drugog roditelja. No, u stvarnosti, to „privremeno“ prečesto traje godinama. Dijete u međuvremenu raste. Krene u školu. Promijeni navike. Njegovi odnosi s roditeljima se mijenjaju, a sudski postupak i dalje traje. Što kada se godinama čeka vještačenje, novo ročište ili odluka o žalbi? Događa se čak i apsurd da glavna parnica završi prije nego što se pravomoćno razriješi pitanje same privremene mjere.
A što kaže Obiteljski zakon?
Za odlučivanje o privremenim mjerama koje se odnose na roditeljsku skrb i odnose s djetetom, zakon propisuje rok od 30 dana. Uz mogućnost prekoračenja samo zbog iznimno bitnih razloga.
Ne trideset mjeseci. Ne tri godine. 30 dana!
Naravno, obiteljski predmeti su složeni. Neke situacije zahtijevaju dubinske procjene rizika i posebne mjere zaštite. Ali upravo zato što su složeni, ne smiju se pretvoriti u beskonačno čekanje.
Jer vrijeme u obiteljskom postupku nije neutralno:
Dijete koje je na početku postupka imalo 5 godina, nakon četiri godine ima 9. Četiri godine njegovog djetinjstva više se ne mogu vratiti.
Ono što je trebalo biti privremeno, u međuvremenu postane njegova jedina svakodnevica. Kada sud konačno odluči, možda više ne odlučuje o istom djetetu, niti o istim okolnostima koje su postojale na početku. Zato žurnost ovdje nije administrativno pitanje. Ono je pitanje zaštite prava djeteta.

Sud može odgoditi ročište. Djetinjstvo se ne može odgoditi.

Serijal „Pravo i društvo“ nastao je iz uvjerenja našeg odvjetničkog društva da uloga odvjetnika nije samo zastupati kada problem nastane, nego i javno otvarati pravna pitanja koja se tiču cijelog društva.

19/09/2026

KADA KAŽEMO DA SUSTAV FUNKCIONIRA, KOGA ZAPRAVO ŠTITIMO?

O zaštiti djece, odgovornosti institucija i potrebi da se o propustima govori otvoreno.

Dijete ne može čekati da sustav dokaže kako je postupao po proceduri. Dijete treba zaštitu! Pravodobnu, stvarnu i učinkovitu!! U travnju je zbog utvrđenog rizika za korisnike zatvoren dom Oštro u Kraljevici. Početkom rujna u Slatini je ubijena žena koja je prethodno prijavljivala nasilje i tražila pomoć. Iza nje je ostalo šestero djece. Pokrenuto je preispitivanje postupanja nadležnih institucija, a javnost je ponovno postavila pitanje je li tragedija mogla biti spriječiti. Ovih dana javnost je potreslo teško stradavanje trogodišnjeg dječaka u Zadru, čija je obitelj bila obuhvaćena mjerama socijalnopravne zaštite.
Različiti događaji, različite okolnosti i odgovornosti koje treba utvrditi. Ali i isti razlog za pitanje: koliko učinkovito institucije prepoznaju rizik i štite one kojima je njihova pomoć najpotrebnija? Kao odvjetničko društvo koje se godinama bavi obiteljskim pravom, zaštitom djece i nasiljem u obitelji, svakodnevno svjedočimo koliko jedna pogrešna procjena, zakašnjela reakcija ili površno stručno mišljenje mogu utjecati na živote čitavih obitelji. I pritom nije važno radi li se o majci ili ocu. Prava roditelja ne smiju ovisiti o spolu, a zaštita djeteta o pretpostavkama, stereotipima ili unaprijed zauzetim stranama.
O problemima u sustavu ne govore samo nezadovoljne stranke i njihovi odvjetnici. Na njih godinama upozoravaju i nadležna nacionalna i međunarodna tijela.
Pravobraniteljica za djecu u izvješću za 2025. godinu evidentirala je 2.805 novih prijava mogućih povreda dječjih prava. Ne tvrdimo da je svaka tragedija dokaz institucionalnog propusta niti da odgovornost treba unaprijed pripisivati pojedinim stručnim radnicima.
Poznajemo brojne savjesne i odgovorne socijalne radnike koji svoj posao obavljaju u iznimno zahtjevnim uvjetima. Ali kritika sustava nije napad na profesiju !! A profesionalna solidarnost ne smije značiti bezuvjetnu obranu svakog institucionalnog postupanja!! Posebno zabrinjava kada se nakon događaja koji potresu javnost odgovori svode na provedene procedure ili nemogućnost komentiranja konkretnog slučaja. Zaštita privatnosti djece neupitna je obveza. Ali zaštita privatnosti djeteta ne smije postati zaštita institucije od odgovornosti. Nije dovoljno da je nadzor formalno proveden, mišljenje napisano ili mjera određena. Važno je je li rizik pravilno procijenjen i je li zaštita pružena na vrijeme. Sustav ne mora biti nepogrešiv. Ali mora biti sposoban priznati pogrešku, utvrditi odgovornost i spriječiti njezino ponavljanje. Jer svrha sustava socijalne skrbi nije dokazivati da sustav funkcionira.

Njegova je svrha štititi ljude!
A kada kažemo da sustav funkcionira, moramo biti sigurni da pritom štitimo upravo njih.
A ne samo ugled sustava.

12/09/2026

https://mpudt.gov.hr/vijesti-8/sjednica-vlade-hrvatska-uvodi-dozivotni-zatvor-i-kaznu-za-ekocid/31072

07/09/2026

📱 TAJNO SAM SNIMIO RAZGOVOR. SAD IMAM DOKAZ.
Možda. A možda imate i novi pravni problem.

Mobitel je danas od svakoga napravio potencijalnog snimatelja. Partner Vam prijeti. Poslodavac govori nešto što kasnije može poreći. Susjed Vas vrijeđa. Netko traži novac. I prva pomisao često je: „Samo ću uključiti snimanje.“
Ali pravo postavlja dva potpuno različita pitanja:
1.Smijete li nekoga tajno snimati?
2.Može li se ta snimka poslije koristiti kao dokaz?

Što kaže zakon?
Prema hrvatskom Kaznenom zakonu, neovlašteno zvučno snimanje nejavno izgovorenih riječi može i samo predstavljati kazneno djelo. Isto vrijedi i za dijeljenje takve snimke. Ali zakon poznaje važnu iznimku: nema kaznenog djela ako je snimanje učinjeno u javnom ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane osobe. Hoće li sud prihvatiti snimku kao dokaz?
Ni tu odgovor nije jednostavno „da“ ili „ne“. U kaznenom postupku sud važe okolnosti svakog slučaja:
* Koliko je ozbiljno kazneno djelo?
* Koliki je javni interes za kazneni progon?
* Koliko je snažno povrijeđena privatnost?
* Postoje li druge okolnosti koje opravdavaju korištenje snimke?
Zato nije isto tajno snimiti privatni razgovor u vlastitom domu i snimiti događaj na javnom mjestu. Hrvatski sudovi upravo pokazuju koliko kontekst može biti presudan: snimka nastala na javnom mjestu neposredno nakon pokušaja razbojništva 2026. nije izdvojena kao nezakonit dokaz, dok su sudovi u drugim predmetima privatne razgovore izdvajali zbog povrede prava na privatnost.
Zaključak:
Rečenica „Imam snimku, imam dokaz“ pravno nije potpuna.
* Ponekad snimka može zaštititi žrtvu.
* Ponekad je sud neće moći koristiti.
* A ponekad osoba koja je pritisnula REC može sama otvoriti novi pravni problem.
Prije nego što nekoga tajno snimite, ključno je pitanje: što snimate, gdje, zašto – i koje pravo pokušavate zaštititi? Mobitel pamti razgovor. Pravo pita kako je snimka nastala.

Serijal „Pravo i društvo“ nastao je iz uvjerenja da uloga odvjetnika nije samo zastupati kada problem nastane, nego i otvarati pravna pitanja koja se tiču cijelog društva.

01/09/2026

BRANITI ČOVJEKA NE ZNAČI BRANITI ZLOČIN.

„Takvog čovjeka ja nikada ne bih branio.“
To je jedna od najčešćih rečenica ispod vijesti o najtežim kaznenim djelima. I potpuno je razumljiva. Kada čitamo o ubojstvu, nasilju ili osobito zločinu nad djetetom, reagiramo kao ljudi. Ali odvjetnik u sudnicu ne ulazi kao sudac. Ulazi kao branitelj.
Nekada odvjetnika bira sam okrivljenik. A nekada, kada zakon zahtijeva obveznu obranu, a okrivljenik nema izabranog branitelja, branitelja mu postavlja sud po službenoj dužnosti.
Odvjetnik tada ne bira ni optužbu ni činjenice zbog kojih je pozvan. I ne postaje branitelj zato što odobrava ono za što se okrivljenika tereti. Njegov posao je nešto sasvim drugo.
Paziti da se poštuju pravila postupka. Da država svoju optužbu mora dokazati. Da dokazi budu zakoniti. Da se čuju i činjenice koje terete i one koje idu u korist okrivljeniku. I da nitko ne bude osuđen samo zato što je javnost već donijela presudu.
Jer između rečenice: “Svi znamo da je kriv” i pravomoćne osuđujuće presude postoji ono bez čega nema pravne države:
dokazivanje.Ustav RH polazi od jednostavnog, ali ponekad nepopularnog pravila:
Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim dok mu se krivnja ne utvrdi pravomoćnom sudskom presudom. To pravo ne postoji zato što su svi optuženici dobri ljudi. Postoji zato što je moć države da nekoga liši slobode toliko velika da mora biti podvrgnuta pravilima i kontroli.
Danas odvjetnik može biti branitelj osobe optužene za teško kazneno djelo. Sutra može zastupati žrtvu kaznenog djela. Prekosutra dijete, roditelja, radnika ili trgovačko društvo.
Uloga se mijenja. Profesionalna obveza ostaje ista: štititi prava osobe koju zastupa u okviru zakona.
Branitelj ne mora dokazivati da je njegov klijent dobar čovjek. Ne mora mu se sviđati njegova životna priča. Ne mora odobravati njegove postupke.
Ali mora učiniti sve što zakon dopušta da postupak bude pravičan. Jer ako bismo pravo na obranu priznavali samo ljudima koje smatramo dobrima ili nevinima, onda to više ne bi bilo pravo.
Bila bi to privilegija.Zato možda pravo pitanje nije:
„Kako odvjetnik može braniti takvog čovjeka?“
Nego:
„Želimo li živjeti u državi u kojoj bilo koga možemo osuditi bez stvarne obrane samo zato što smo unaprijed uvjereni da je kriv?“
Braniti čovjeka ne znači braniti zločin. Znači braniti pravilo da se krivnja dokazuje pred sudom – a ne u komentarima na društvenim mrežama.

Serijal „Pravo i društvo“ nastao je iz uvjerenja da uloga odvjetnika nije samo zastupati kada problem nastane, nego i otvarati pravna pitanja koja se tiču cijelog društva.

27/08/2026

TO JE MOJE DIJETE! MOJ PROFIL! MOGU OBJAVITI ŠTO ŽELIM!

Ne baš!
Smije li jedan roditelj objavljivati fotografije djeteta na društvenim mrežama ako se drugi roditelj tome izričito protivi? Odgovor nije jednostavno „da“ ili „ne“. Roditeljska skrb ne znači da svaki roditelj može samostalno donositi baš svaku odluku koja se tiče djeteta, osobito kada određena odluka može značajnije zadirati u njegova prava, privatnost i dobrobit. A javno izlaganje djeteta na internetu može otvoriti upravo takva pitanja. Nije isto objaviti fotografiju s rođendana u zatvorenoj obiteljskoj grupi i javno objavljivati djetetovo lice, ime, školu, lokaciju, zdravstvene podatke, intimne trenutke ili sadržaj koji može ostati dostupan godinama. Fotografija djeteta nije samo „obiteljska uspomena“. Ona je dio privatnosti djeteta i njegova digitalnog identiteta, a može predstavljati i njegov osobni podatak. Ako se jedan roditelj izričito protivi javnom izlaganju djeteta, taj prigovor nije nešto što bi drugi roditelj trebao jednostavno zanemariti.Ako roditelji o pitanju koje značajno zadire u prava i dobrobit djeteta ne mogu postići dogovor, spor u konačnici može završiti pred sudom.A što je dijete starije i zrelije, to je važnije uzeti u obzir i njegovo mišljenje.Zato prije objave možda nije najvažnije pitanje: “Imam li ja kao roditelj pravo ovo objaviti?“
Nego: “Je li ovo u najboljem interesu mog djeteta — i kako će se ono osjećati zbog ove objave za pet ili deset godina?“
Jer dijete nije sadržaj. Njegova privatnost nije roditeljska imovina.

Serijal „Pravo i društvo“ nastao je iz uvjerenja da uloga odvjetnika nije samo zastupati kada problem nastane, nego i otvarati pravna pitanja koja se tiču cijelog društva.